Rani principi elektromagnetne indukcije dali su teorijsku osnovu za efikasan prenos električne energije. Na osnovu ovih principa, rani inženjeri su eksperimentisali sa strukturama zavojnice i gvozdenog-jezgra kako bi transformisali naizmeničnu struju (AC) između različitih nivoa napona, sa ciljem da umanje gubitke energije tokom-prenosa na velike udaljenosti. Iako su rani dizajni transformatora bili jednostavni i ograničeni u efikasnosti, oni su pokazali izvodljivost promjene nivoa napona putem elektromagnetne indukcije.
Kako su AC sistemi postali industrijski standard, tehnologija transformatora je brzo napredovala. Dizajn gvozdenog{1}}jezgra je evoluirao od otvorenog-magnetnog-kola do zatvorenih-magnetnih-konfiguracija kola, dok su poboljšanja u izolaciji namotaja i proizvodnim procesima značajno poboljšala efikasnost i pouzdanost. Tokom ovog perioda, transformatori su bili široko prihvaćeni u elektranama, dalekovodima i distributivnim mrežama, postajući nezamjenjive osnovne komponente elektroenergetskih sistema. Sa pojavom ultra-visokonaponskog-prijenosa i pametnih mreža, moderni transformatori su se pomaknuli dalje od ciljeva visoke efikasnosti i malih gubitaka kako bi uključili inteligentni nadzor, automatsku regulaciju napona i mogućnosti daljinske zaštite, čime su igrali sve stabilniju i kritičniju ulogu u energetskim sistemima.
